Preminuo je Peter Brook, legendarni kazališni redatelj i vizionar

Revolucionarni britanski kazališni redatelj Peter Brook, čiji je golem utjecaj dosegnuo cijeli svijet, preminuo je u 98. godini života. Njegovu smrt potvrdila je njegova asistentica Nina Soufy.

Brook je redefinirao način na koji razmišljamo o kazalištu svojim produkcijama u Stratfordovoj Royal Shakespeare Company; u Bouffes du Nord, trošnoj pariškoj glazbenoj dvorani koju je činio svojom bazom više od 30 godina; u afričkim selima, gdje su njegovi glumci improvizirali predstave; i na pozornicama i velikim i skromnim koje je posjećivao njegov globetrotter ansambl.

Destilirana drama

Mnoge od njegovih produkcija bile su slavljene zbog toga što su kazalište lišile suvišnosti i destilirali dramu do njezinih bitnih stvari, prikazanih jasnim okom i elegantnim dodirom. 

Brookova znamenita verzija Sna ljetne noći iz 1970., na koju su utjecali i balet Jeromea Robbinsa i Pekinški cirkus, izvedena je u bijeloj kocki seta, koji je uključivao trapeze, štule i šumu od čelične žice. 

Ben Kingsley, koji je bio među glumcima koji su s njim radili, rekao je Guardianu: "Iako je njegova smrt ostavila veliku prazninu u svijetu, njegov genij i dalje vodi one od nas koji smo imali sreću raditi s njim, poznavati ga i voljeti".

Bogate boje

Njegove produkcije bile su poznate po svojoj raznolikosti, s Brookom kao pionirom glumačke postave koju je nazvao "bogatom bojom", za razliku od "bezbojne".

Također je režirao mjuzikle, postavio prosvjednu predstavu protiv Vijetnamskog rata, sukreirao eksperimentalnu verziju mita o Prometeju s Tedom Hughesom i, u francuskom kamenolomu 1985., postavio proslavljenu devetosatnu verziju Mahabharate. Vratio se sanskrtskom epu produkcijom Bojno polje iz 2016., koju je postavio s dugogodišnjom suradnicom Marie-Hélène Estienne.

Prvi britanski film francuskog novog vala

Šiiroj publici je bio manje poznat zbog odbijanja da udovolji komercijalnom ukusu. Godine 1970. napušta Britaniju i odlazi u Pariz gdje je osnovao Centre international de créations théâtrales.

Istaknuo se i kao filmski redatelj, posebno intimističkim djelom Moderato cantabile (1960.), prema scenariju i romanu Marguerite Duras, prvim britanskim filmom koji se priklanja poetici francuskoga novog vala.